Ma ko će mene tužiti?
Objavljeno:
May 23
Dosta fotografa kod nas nije upoznato dovoljno sa svojim pravima i nerijetko su se do sada dešavale situacije da je uzimanje njihovih fotografija prolazilo nezapaženo. Međutim, prije nešto više od desetak godina situacija je počela da se mijenja, prvo u Srbiji, a sada i u Bosni i Hercegovini.
Piše: Dejan Lučka, pravnik; Foto: Ajdin Kamber
Autori_ke sve više shvataju da zaštitu svojih djela mogu da traže putem različitih postupaka i to u sferi građanskog, prekršajnog ili krivičnog prava. To znači da autor može da traži naknadu štete kroz građanski postupak, ali i da sama povreda autorskog prava može da potpada pod prekršaj ili čak i krivično djelo prema Krivičnom zakonu BiH, koji cijelu jednu glavu posvećuje krivičnim djelima povrede autorskih prava i propisuje novčane i zatvorske kazne za ove povrede.
Fotograf, kome je pravo povrijeđeno može da traži zaštitu svojih prava i naknadu štete od onog ko ih je povrijedio. On može i da podnese nadležnim inspekcijskim organima prekršajnu prijavu u slučaju kršenja zakona, a može i da prijavi izvršenje krivičnog djela putem krivične prijave. U tom slučaju istragu nezakonitosti i procesuiranje vrše nadležni državni organi.
U Srbiji je u posljednjoj deceniji došlo do priličnog broja tužbi od strane fotografa, zbog korišćenja fotografija bez dozvole i plaćanja. Ove tužbe su često bile usmjerene protiv medijskih kuća, i rezultirale su relativno visokim naknadama, koje su nekada dovodile u pitanje i opstanak samih medija. Problemi u odnosu mediji – fotografi su nastali uglavnom zbog nepoznavanja Zakona kojim se štiti autorsko pravo i vjerovanja da se fotografije mogu uzimati i objavljivati slobodno bez dozvole autora.
Dakle, svaki autor ima na raspolaganju pravne mehanizme putem kojih može da se bori da se kazni onaj ko mu je prekršio prava i/ili da mu isplati naknadu štete. Ako si preuzeo i objavio nečiju fotografiju bez dozvole autora, postoji mogućnost da će isti tražiti zaštitu svojih prava.
Daj, ne lupaj gluposti, ko je ikada nagrabusio zbog uzimanja neke fotke?
Teško je u postjugoslovenskom društvu, naviklom na svakodnevno kršenje propisa, povjerovati da se sudovi bave stvarima kao što je zaštita autorskog prava. Međutim, vjerovao ili ne, organizacije i mediji plaćaju naknade zbog neovlašćenog korišćenja tuđih fotografija. I to sudskim putem. U državama na Zapadu to je već normalna procedura, a kod nas se zadnjih godina sve više pažnje pridaje ovoj problematici.
Linija za pomoć novinarima Udruženja „BH Novinari”, imala je slučajeve kada im je tražen pravni savjet u vezi sa zaštitom autorskog prava. Tako se fotograf jednog lokalnog medija obratio ovoj Liniji povodom fotografija bendova, koji su nastupali na jednom festivalu. Njegove fotografije su preuzete i potpisane kao autorsko djelo benda kojeg je fotografisao. Na tim fotografijama nije navedeno ni ime autora, kao ni medij gdje su fotografije objavljene. Fotograf je stupio u kontakt sa američkom organizacijom koja se bavi autorskim pravima, koja ga je zastupala u pregovorima u ovom slučaju. Uspio je da dokaže da se radi o njegovom autorskom djelu, spor je riješen u njegovu korist i on je dobio nadoknadu za korišćenje njegove fotografije.
U Zakonu o autorskom i srodnim pravima postoje i određene odredbe kada se autorska djela mogu slobodno koristiti bez nadoknade. U nekim slučajevima tuženi su se sudu obraćali pozivajući se na te odredbe u vezi sa fotografijama koje su objavili. Primjera radi, jedan dnevni list iz Srbije bio je obavezan da plati više od 100.000 dinara (više od 1666 KM) sa kamatom zbog neovlašćenog objavljivanja fotografije. Fotografija je nastala povodom suđenja Lj. B. Č. pred Specijalnim sudom u Beogradu 2014. godine. Lj. B. Č. je fotografisan u pratnji dvojice policajaca, a fotografisao ga je tužilac kao jedini foto-reporter koji se nalazio na tom mjestu. Tuženi dnevni list je fotografiju objavio na naslovnoj strani kao i na unutrašnjim stranicama lista i to bez naznačenja imena ili pseudonima tužioca kao autora.
U svojoj presudi, Apelacioni sud je potvrdio presudu nižeg suda i istakao da je dnevni list neovlašćenim objavljivanjem fotografije tužioca u izmjenjenoj formi, bez saglasnosti tužioca i bez označenja njega kao autora, povrijedio njegova autorska prava. Sud je navode žalbe tuženog ocijenio kao neosnovane. Naime, navodi žalbe tuženog su bili da je postupio saglasno Zakonu o autorskom i srodnim pravima, kojim su predviđeni slučajevi kada se autorsko djelo može objaviti bez imena autora i plaćanja autorske naknade, jer se objavljivanjem sporne fotografije izvjestila javnost o tekućem događaju. Ipak, sud je odlučio da ova odredba ne može da se koristi na ovaj način u ovakvim slučajevima.
U drugom slučaju oko fotografija profesionalne fotografkinje, sud je zauzeo isto tako veoma zanimljiv stav. Naime, podnositeljka tužbe je bila autorka dvije fotografije, koje su bile objavljene u jednom dnevnom listu. Međutim, tuženi, koji je bio izdavač druge publikacije, objavio je ove fotografije, pri čemu je jedna fotografija isječena na način da se ne vidi u kakvom je prostoru nastala, dok je druga fotografiju isječena uz natpis preko grudi fotografisanog čovjeka. Ni na jednoj od fotografija nije navedena autorka i niko je nije kontaktirao prije objavljivanja fotografija, tako da se nije dala odobrenje da one budu objavljene u ovom nedjeljniku.
Sud је, uzimajući u obzir činjenicu da je tužilja bila fotografkinja po profesiji, pa joj je stoga bitno da bude i potpisana kao autorka i da joj se fotografija ne mijenjaju, dosudio da joj pored iznosa koji su već dosuđeni za ove vidove neimovinske štete, pripadaju iznosi od po još 30.000 dinara (500 KM) za svaku fotografiju, zbog objavljivanja istih bez naznačenja imena odnosno pseudonima autorke i po 30.000 dinara (500 KM) za svaku od fotografija zbog saopštavanja u nepotpunoj formi. Ovo zato što će tako biti omogućeno tužilji da pribavi sebi određena zadovoljstva i time prevaziđe pretrpljenu neimovinsku štetu, zbog povrede njenih prava.
Nemam novca – mogu li ikako dobiti neke fotografije besplatno?
Ukoliko si autor na svom blogu, radiš za medij koji nema previše novca, aktivista si ili si u udruženju koje ne može da plati fotografije, postoji i rješenje za to. Ne, rješenje nije samo da sâm fotografišeš sve fotografije koje ćeš objavljivati, iako bi to bilo idealno. Rješenje nije ni da uzimaš fotografije sa interneta bez pitanja. Ako uzmeš nečiju fotografiju bez plaćanja i/ili pitanja, onda moraš da znaš da autor ima i pravo da traži primjerenu naknadu od tebe.
Kada nemaš novca da platiš fotografije, postoje veliki servisi koji nude fotografije besplatno. Tako na Unsplashu možeš da nađeš besplatne fotografije koje možeš da koristiš na način koji je naveden u njihovim pravilima korišćenja, koja su dosta liberalna. Tu je i Pixabay na kome možeš da nađeš besplatne fotografije i na kome je isto bitno da pročitaš pravila korišćenja. Library of Congress je stranica koja sadrži predmete iz digitalnih kolekcija Kongresne biblioteke koje su uglavnom besplatne za korišćenje
i čiji je sadržaj ili u javnom vlasništvu, ili nisu poznata autorska prava za njega ili ga je autor odobrio za javnu upotrebu. Postoje i mnoge druge stranice na internetu koje daju mogućnost da besplatno koristiš nečije fotografije.
Međutim, i pri korišćenju ovih sajtova treba oprez. Prije svega, moraš dobro da pročitaš njihove uslove korišćenja fotografija i sve detalje vezane za to, a i da provjeriš kod svake pojedinačne fotografije da li su navedene neke specifičnosti za nju, u pravnom smislu. Moguće je čak i da neko tuđu fotografiju predstavi kao svoju i da na taj način i tebe dovede u zabludu da besplatno i sasvim ispravno koristiš neku fotografiju.
Zašto bih uopšte plaćao, ako već mogu dobiti fotografije besplatno?
Fotografije na servisima koji ih nude besplatno, većinom se odnose na globalni kontekst i rijetko se mogu naći one vezane za lokalne priče, događaje, institucije i ljude. Tako ćeš na ovim sajtovima lako naći fotografije cvijeća ili BLM protesta u Americi, ali teško da možeš naći fotografije gradova u Hercegovini, institucija u Sarajevu ili lokalnih događaja u krajiškim gradovima.
Za pronalazak takvih fotografija najbolje se platforme koje sadrže fotke sa lokalnim kontekstom ili fotografi koji snimaju lokalne priče i prodaju svoje fotke. Foto baza je upravo jedan od takvih sajtova, gdje kroz naručivanje i kupovinu možeš da dođeš do sjajnih fotografija domaćih autora, koji ulažu svoje vrijeme, znanje i sredstva da naprave fotografije iz svih dijelova BiH i regiona.
Pravilan izbor zaista postoji, bile to tvoje samostalno urađene fotografije, besplatne fotografije ili kupljenje fotke sa specijalizovanih sajtova. Samo nemoj da izbor ide u pravcu u kome nipodaštavaš trud fotografa, mažnjavajući im fotke bez ikakve naknade.
***
Ovaj tekst predstavlja kratak pogled u prava koja imaju fotografi i koja bi trebalo da se poštuju, kao i obaveze koje imaju oni koji koriste fotografije, ali on ujedno nije i konačan i apsolutan pogled na prava i obaveze koje postoje. Za detaljniji uvid u ovu problemtiku obavezno bi trebalo pogledati, između ostalih, Zakon o autorskom i srodnim pravima, Zakon o obligacionim odnosima, Krivični zakon i sudsku praksu vezanu za autorsko pravo. Tekst je isključivo edukativnog karaktera i ne može biti upotrebljen niti shvaćen kao lični savjet ili pomoć. Prije ili nakon čitanja ovog teksta i bilo koje radnje činjenja ili nečinjenja, potrebno je zatražiti profesionalne savjete od strane stručnih lica (advokata, vještaka, savjetnika u oblasti autorskog prava i sl.), a u skladu sa specifičnostima određenog slučaja i problema.
Svi izrazi koji se upotrebljavaju u ovom tekstu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumevaju sve rodove u onim dijelovima teksta koji nisu rodno određeni i koji se mogu odnositi na više rodova.
