Pravnik Dejan Lučka: Pregled autorskih prava fotografa_kinja (1/3)
Objavljeno:
Mar 28
Ako te zanima da li kao fotograf_kinja uživaš pravnu zaštitu u BiH i regionu, najjednostavniji odgovor na ovo pitanje je: DA, kao fotograf_inja uživaš pravnu zaštitu.
Piše: Dejan Lučka; Foto: Omar Tursić
Fotografi, odnosno autori_ke fotografija, uživaju određena prava u svim zemljama regije. U BiH je pravni okvir vezan za prava fotografa regulisan Zakonom o autorskom i srodnim pravima BiH, dok i Hrvatska i Srbija imaju istoimene zakone. Određena prava i njihova zaštita su regulisani i nekim drugim zakonima, kao što su Zakon o obligacionim odnosima ili Krivični zakon.
Ipak, dobro je da znaš da zaštita autora prevashodno zavisi od nacionalnog prava, te tako ne mora značiti da ista prava koja postoje u Sjedinjenim Američkim Državama postoje i kod nas. Zato je za zaštitu tebe kao autora, odnosno fotografa, najrelevantniji zakon koji se primjenjuje u BiH.
Šta je autorsko djelo, kada nastaje i kako postaješ autor_ka?
Autorsko pravo je dio šire grane prava intelektualne svojine. Ovo pravo štiti lica koja stvaraju intelektualna dobra, odnosno autore djela.
Autorskim djelom kod nas se smatra individualna duhovna tvorevina iz područja književnosti, nauke i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. To su naročito, između ostalog, i fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom.
Individalna tvorevina je ona koja je originalna, odnosno koja je drugačija od drugih, već stvorenih djela. Tema koju fotografišeš ne mora da bude nova, ali mora biti u novom obliku, odnosno da ne bude plagijat nekog drugog djela. Onda kada ti, kao autor, makar i u „najmanjoj mjeri”, utisneš svoj specifičan individualni pečat u fotografiju, ona se uzima kao originalno djelo.
Dakle, fotografija je tvoje autorsko djelo, ako si je stvorio samostalno, nisi kopirao tuđi rad i pri fotografisanju si pokazao makar mali stepen kreativnosti. Tako je originalno djelo onda kada ti fotografišeš drveće u šumi, ali nije originalno djelo ako ti na svom kompjuteru uradiš samo copy-paste drveća u šumi koje je neko drugi fotografisao dajući mu samo drugi naziv. Originalno djelo je i kada fotografišeš scenu u kojoj dvije osobe razgovaraju, ali nije originalno djelo ukoliko ti „postupaš” kao fotokopir aparat i fotografišeš nečiju fotografiju dvije osobe kako razgovaraju kao glavnu scenu jer je to praktično direktno kopiranje druge fotografije.
Oko pojma originalnosti, odnosno individualosti nekog autorskog djela postoje mnoge rasprave u naučnim, stručnim i laičkim krugovima. Sporovi oko toga da li je neka fotografija originalna, nisu rijetka pojava. Poznat je tako slučaj tužbe koju je jedan američki fotograf podnio protiv proizvođača piva. Naime, on je smatrao da se njegova fotografija košarkaša Kevina Garneta koristila za reklamiranje ovog proizvođača, odnosno da su tuženi imitirali njegovu fotografiju. Sud je zauzeo stanovište da se orginalnost fotografije ogleda u samom izlaganju i momentu fotografisanja, ali ne može da se proširi i na objekat i kadar koji se fotografiše. Oni mogu biti samo elementi originalnosti, onda kada ih je fotograf npr. sâm stvorio.
Vještaci u određenim slučajevima procjenjuju originalnost u smislu autorskog prava. Pri tome znaju naglasiti da se ne zahtijeva apsolutna već tzv. subjektivna originalnost prema kojoj se djelo smatra originalnim ukoliko autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo, ali i nosi lični pečat autora. Ti svoj individualni pečat fotografiji možeš da dadneš kroz izbor pozadine, smještaja onog što fotografišeš, osvjetljenja, poziciji elemenata, izboru kadra i ugla snimanja, atmosferi na samoj fotografiji, itd.
Ipak, nekada nije uopšte lako dokučiti da li je fotografija originalna. U jednom slučaju, koji nije došao do suda, radilo se o sporu oko fotografije sante leda snimljene kod obala Čilea. Ova fotografija je proglašena za jednu od najboljih fotografija sedmice na fotografskom konkursu britanskog Telegrafa. Međutim, par godina nakon konkursa, druga fotografkinja je tvrdila da je fotografija ukradena od nje, a kao dokaz je dostavila sopstvenu skoro identičnu fotografiju. Na kraju je utvrđeno, prema metapodacima fotografija, da su obje fotografkinje bile putnice na istom krstarenju 6. novembra 2006. godine, da su snimile svoje originalne fotografije iste sante leda u gotovo identičnom trenutku, iz gotovo istog ugla, ali i da postoji skoro neprimjetna razlika u perspektivi. Ovo je dovelo do zaključka da su njih dvije stajale bukvalno jedna pored druge kada su napravile svoje fotografiju u razmaku od samo nekoliko sekundi.
Duhovna tvorevina u autorsko pravnom smislu je samo ona koju stvara čovjek. Autor djela je isključivo fizičko lice koje je stvorilo djelo, ili nepravničkim rječnikom rečeno ti kao individua, pojedinac, ljudsko biće. Tvoja fotografija ne nastaje samo u tvojim razmišljanjima, i ona se „rađa” tek sa upotrebom fotoaparata ili kamere na telefonu, koje se uzimaju kao tehnička sredstva koja koristiš da bi stvorio fotografiju u određenoj formi. Dakle, onda kada fotografišeš određenu scenu, ti pravno postaješ i autor tog djela – specifične fotografije.
Sve ono što nije proizvod ljudskog duha, „ma kako da je lijepo ili prijatno ljudskim čulima, nije autorsko djelo u smislu autorskog prava”. Pravna lica (udruženja, privredna društva i sl.) ili životinje ne mogu da budu autori djela. Pravna lica mogu samo da uživaju određena imovinska prava određene fotografije.
Zanimljiv slučaj u vezi sa ovim se pojavio sa fotografijom makaki majmuna Naruta. Naime, makaki majmun je sa fotoaparatom jednog fotografa napravio par selfi fotografija. U ovom slučaju pojavilo se pitanje da li može da dođe do kršenja „autorskih” prava majmuna, kako je Naruto sâm napravio fotografije pritiskajući dugme na fotoaparatu. Pri pravnom raspravljanju stalo se na stanovište da životinje ne mogu da uživaju autorsko pravo, kao i da makaki majmun ne može da bude vlasnik prava na fotografije.
Pretpostavka je da se autorom smatra ono lice čije su ime i prezime, pseudonim ili neki drugi znak označeni na djelu na uobičajeni način, dok se ne dokaže suprotno.
Autorsko pravo nastaje i pripada tebi kao autoru_ki na osnovu samog stvaranja autorskog djela i nije uslovljeno ispunjenjem bilo kojih formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja, kvaliteta ili svrhe. Dakle, za postojanje pravne zaštite, tebe kao autora fotografije, nije neophodno da prijaviš svoju fotografiju nekom državnom organu ili instituciji. Samim tim što si načinio fotografiju, ti si pravno gledano i njen autor_ka. Takođe, nije bitno da li si fotografiju napravio sa profesionalnim aparatom, telefonom ili nekim trećim dodatkom. Bitno je da je ona načinjena i da je originalna.
Veoma je bitno da se napomene da tvoja fotografija ne treba imati bilo kakav „umjetnički” karakter ili umjetničku crtu u sebi da bi imao autorskopravnu zaštitu. Naime, procjena da li je nešto umjetnost ili ima umjetnički karakter je subjektivna, a ne i pravno objektivna kategorija.
***
Ovaj tekst predstavlja kratak pogled u tvoja prava kao autora fotografija, ali on ujedno nije i konačan i apsolutan pogled na prava koja imaš. Za detaljniji uvid u svoja prava obavezno pogledaj, između ostalih, Zakon o autorskom i srodnim pravima, Zakon o obligacionim odnosima, Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku i sudsku praksu vezanu za autorsko pravo. Tekst je isključivo edukativnog karaktera i ne može biti upotrebljen niti shvaćen kao lični savjet ili pomoć. Prije ili nakon čitanja ovog teksta i bilo koje radnje činjenja ili nečinjenja, potrebno je zatražiti profesionalne savjete od strane stručnih lica (advokata, vještaka, savjetnika u oblasti autorskog prava i sl.), a u skladu sa specifičnostima određenog slučaja i problema.
Svi izrazi koji se upotrebljavaju u ovom tekstu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju sve rodove u onim dijelovima teksta koji nisu rodno određeni i koji se mogu odnositi na više rodova.
